Unfinished pages | beyond the mirror

Ko je zapravo stvorio Lidiju Disney – ja ili moj trener? Kako je nastala Lidija Disney – priča o uverenjima, strahu i preokretu "To nije za tebe." "Budi realna." "Ljudi odavde ne idu tamo. Oni odlaze, rade i crnče, ali za veći novac i poštenije uslove." Rečenice koje upijamo od malena. Glasovi koji nam postaju sopstveni. Nisu uvek zlonamerni, često dolaze od onih koji nas vole i samo žele da nas zaštite. Ali s vremenom, postaju zidovi. Zidovi koje ne preispitujemo. Zidovi koji odlučuju umesto nas. Odrasla sam u Srbiji, u društvu koje te uči da se ne izdvajaš. Da ne maštaš previše. Da se držiš sigurnog. Ja sam znala da sam iznutra jaka, ali nikada to ničim nisam dokazala. Nisam iz bogate porodice, nisam imala veze ni poznanstva. Bila sam devojka u koju niko nije verovao. Uključujući mene samu. Trpela sam mobing na poslu, ali nisam znala da postoji bolje sutra. Da JA mogu da postignem nešto. Da JA mogu da odlučujem o svom životu. A onda se dogodio trenutak k...

  The power of change In business, as in life, one thing has always guided me – change. I’m not someone who enjoys standing still. I learn, adapt, evolve. And the more I change, the more I realize – my greatest strength lies in that very transformation. My path as a Fractional CHRO didn’t start with a clear plan. Honestly, many people still don’t quite understand what I do. "Are you in HR?" – Yes. "Are you a consultant?" – That too. "So, you run an agency?" – Not exactly. Every company I work with gets something different. Every Fractional CHRO agency operates differently. Just as no two HR roles are the same, no two Fractional CHROs are the same either. When I step into a company, my first task is to scan. Not literally, but close. I analyze how things function, the company culture, the strength of processes, where resources are leaking, where people leave and where they stagnate. Then I move on to education – what training exists, what’s missing an...

  Snaga promene U poslu, kao i u životu, jedna stvar me uvek vodila – promene. Nisam neko ko voli da stagnira. Učim, prilagođavam se, razvijam. I što se više menjam, to više shvatam – upravo u toj promeni leži moja najveća snaga. Moj put kao Fractional CHRO nije počeo sa jasnom idejom da ću ovo raditi. Iskreno, mnogima i danas nije jasno šta tačno radim. „Jesi li HR?“ – jesam. „Jesi li konsultant?“ – i to. „Znači, agencija?“ – ne baš. Svaka firma s kojom radim dobija nešto drugačije. Svaka Fractional CHRO agencija je drugačija. Baš kao što nije svaki HR isti, nije ni svaki Fractional CHRO isti. Ulazim u kompanije i prvo što radim – skeniram. Ne doslovno, ali skoro. Gledam kako funkcionišu, kakva je kultura, koliko su zdravi procesi, gde cure resursi, gde ljudi odlaze, a gde stagniraju. Onda pređem na edukaciju – da vidim šta imaju, šta im nedostaje i šta moram da popravim. Ako već postoji program, preslušam ga. Ako ne postoji – kreiram ga. A onda – krizni HR – upravljanje ne...

  Pobegla sam. Pa sam se vratila. Nikada nisam volela da tražim pomoć. Ne znam da li me tome naučilo društvo, porodica ili prosto život, ali znam da kad stvari postanu teške – stisneš zube i guraš. Kome treba slabost? Kome treba da pokazuješ da ne znaš? Da se ne snalaziš? Ovde se snalaziš ili te nema. U ovoj zemlji, u ovom vremenu. A svi koji me znaju, znaju i da sam radila u inostranstvu. Da sam bežala, ali i da sam se vraćala. Uvek vraćala. I eto me sad, opet tu. Kod nje. Mog kouča. Rekli su mi da je dobra. Da seče do koske , ali da vredi. Rekla sam sebi da mogu to da podnesem. Da želim. Koučing. Reč koju ovde ljudi često ne razumeju, odbacuju ili ismevaju. Zašto bi iko plaćao nekome da mu postavlja pitanja? pitaju se. Ali koučing nije o pitanjima – već o odgovorima koje ne želiš da čuješ. A ona tačno zna koje će izvući. Prvi put kad sam sela preko puta nje, osetila sam olakšanje. Bila je smirena. Sigurna. Nije me sažaljevala, nije mi davala lažne utehe. Pomislila sam – ovo...

  I Ran Away. Then I Came Back. I never liked asking for help. I don’t know if society, family, or simply life taught me that, but I know that when things get tough – you grit your teeth and push through. Who needs weakness? Who needs to show they don’t know something? That they can’t handle it? Here, you either figure it out or you disappear. In this country, in this time. And everyone who knows me also knows that I worked abroad. That I ran away, but that I also returned. Always returned. And here I am now, once again. With her. My coach. They told me she was good. That she cuts to the bone , but that it’s worth it. I told myself I could handle it. That I wanted to. Coaching. A word that people here misunderstand, dismiss, or mock. Why would anyone pay someone to ask them questions? they say. But coaching is not about the questions—it’s about the answers you don’t want to hear. And she knows exactly which ones to bring out. The first time I sat across from her, I felt relie...