Skip to main content

Kako sam postala Fractional CHRO

 Snaga promene

U poslu, kao i u životu, jedna stvar me uvek vodila – promene. Nisam neko ko voli da stagnira. Učim, prilagođavam se, razvijam. I što se više menjam, to više shvatam – upravo u toj promeni leži moja najveća snaga.

Moj put kao Fractional CHRO nije počeo sa jasnom idejom da ću ovo raditi. Iskreno, mnogima i danas nije jasno šta tačno radim. „Jesi li HR?“ – jesam. „Jesi li konsultant?“ – i to. „Znači, agencija?“ – ne baš. Svaka firma s kojom radim dobija nešto drugačije. Svaka Fractional CHRO agencija je drugačija. Baš kao što nije svaki HR isti, nije ni svaki Fractional CHRO isti.

Ulazim u kompanije i prvo što radim – skeniram. Ne doslovno, ali skoro. Gledam kako funkcionišu, kakva je kultura, koliko su zdravi procesi, gde cure resursi, gde ljudi odlaze, a gde stagniraju. Onda pređem na edukaciju – da vidim šta imaju, šta im nedostaje i šta moram da popravim. Ako već postoji program, preslušam ga. Ako ne postoji – kreiram ga.

A onda – krizni HR – upravljanje neočekivanim situacijama koje mogu ugroziti poslovanje i dobrobit zaposlenih. To podrazumeva kriznu komunikaciju, reorganizaciju tokom teških perioda, prilagođavanje operativnih procesa i podršku zaposlenima u vanrednim okolnostima.

Prevencija uznemiravanja, pravilnici, struktura u kriznim situacijama, evaluacije, nagrade, destimulacije. Razvoj zaposlenih. Optimizacija radnih mesta. Gledam kako sistem diše i gde može bolje.

U manjim firmama sve ovo mogu da radim sama. U većim – preko 100 ljudi – potrebni su mi operativci iz HR-a koji će preuzeti deo zadataka. Ja sam uvek prisutna, ali u zavisnosti od posla, pravnica i rekruterka iz mog tima se smenjuju i uključuju kad je potrebno.

Kako radim s klijentima? Intenzivno. Najčešće ih viđam jednom nedeljno i provodim ceo dan u firmi. Minimalno, dva puta mesečno. Dovoljno da upoznam ekipu, procese, dinamiku. Dovoljno da znam gde treba da seče i menja, ali i gde treba podrška, rast, razvoj.

I ono što sam shvatila – ne uklapam se svuda. Kao što ne može svako da radi u svakoj firmi, tako ni svaka Fractional CHRO agencija ne može da sarađuje sa svakom kompanijom. Sve zavisi od kulture, vizije, načina rada. I to je ono što pravi razliku.

Zašto ovo radim? Jer znam da je promena moćna. Jer vidim kako funkcionišem najbolje – ulazim, osvežavam, gradim, ali i ostajem tamo gde stvari rastu. Jer znam da sam najkorisnija kada učim, prilagođavam se i kreiram. Jer vidim kako se sistem menja – i kako ljudi u njemu rastu.

Ako me pitate šta je Fractional CHRO, moj odgovor bi bio jednostavan: osoba koja zna gde treba preseći, šta treba popraviti i kako sistem diše. I ako ste u procesu promene – onda već znate zašto vam treba neko poput mene.

Comments

Popular posts from this blog

Lidija Disney

Ko je zapravo stvorio Lidiju Disney – ja ili moj trener? Kako je nastala Lidija Disney – priča o uverenjima, strahu i preokretu "To nije za tebe." "Budi realna." "Ljudi odavde ne idu tamo. Oni odlaze, rade i crnče, ali za veći novac i poštenije uslove." Rečenice koje upijamo od malena. Glasovi koji nam postaju sopstveni. Nisu uvek zlonamerni, često dolaze od onih koji nas vole i samo žele da nas zaštite. Ali s vremenom, postaju zidovi. Zidovi koje ne preispitujemo. Zidovi koji odlučuju umesto nas. Odrasla sam u Srbiji, u društvu koje te uči da se ne izdvajaš. Da ne maštaš previše. Da se držiš sigurnog. Ja sam znala da sam iznutra jaka, ali nikada to ničim nisam dokazala. Nisam iz bogate porodice, nisam imala veze ni poznanstva. Bila sam devojka u koju niko nije verovao. Uključujući mene samu. Trpela sam mobing na poslu, ali nisam znala da postoji bolje sutra. Da JA mogu da postignem nešto. Da JA mogu da odlučujem o svom životu. A onda se dogodio trenutak k...

No escape. Just growth.

  I Ran Away. Then I Came Back. I never liked asking for help. I don’t know if society, family, or simply life taught me that, but I know that when things get tough – you grit your teeth and push through. Who needs weakness? Who needs to show they don’t know something? That they can’t handle it? Here, you either figure it out or you disappear. In this country, in this time. And everyone who knows me also knows that I worked abroad. That I ran away, but that I also returned. Always returned. And here I am now, once again. With her. My coach. They told me she was good. That she cuts to the bone , but that it’s worth it. I told myself I could handle it. That I wanted to. Coaching. A word that people here misunderstand, dismiss, or mock. Why would anyone pay someone to ask them questions? they say. But coaching is not about the questions—it’s about the answers you don’t want to hear. And she knows exactly which ones to bring out. The first time I sat across from her, I felt relie...